Poslednjih godina sve češće možemo čuti prijatelje i poznanike koji ističu kako nose isključivo niche parfeme i izbegavaju masovne brendove.
Kada su pojedini niche parfemi, po pravilu namenjeni uskom krugu ljudi, postali mainstream, kao i da li je još uvek kul nositi dizajnerske parfeme? Odgovore na ova i mnoga druga pitanja otkrivamo u nastavku teksta.
Niche parfemi – alternativa masovnoj proizvodnji
Reč niche potiče iz francuskog jezika i prvobitno znači „niša, udubljenje u zidu“. Kasnije je dobila preneseno značenje i počela da se upotrebljava kao naziv za „poseban, ograničen prostor“ ili „specijalizovano područje“.
U parfemskoj industriji termin se počeo koristiti krajem XX veka kako bi se napravila razlika između masovne produkcije velikih dizajnerskih kuća i manjih brendova koji stvaraju mirise za uži krug publike.
Dizajnerski mirisi, kao što su muški i ženski Versace parfemi, nastaju kao produkt velikog tima, sa ciljem da privuku što širu publiku i imaju snažnu marketinšku podršku. S druge strane, niche parfemi se oslanjaju na umetničku viziju i kreativnost samog parfimera. Njihova distribucija je selektivna, reklame gotovo da ne postoje, a glavna preporuka dolazi od zadovoljnih kupaca i stručnih recenzija.
Ono što ih čini drugačijim jeste značaj koji se pridaje kvalitetu sirovina, originalnim konceptima i često neobičnim olfaktivnim kombinacijama koje provociraju nos jer nisu onakve na kakve smo navikli.
Niche parfem može biti inspirisan jednim sastojkom, određenim gradom ili istorijskim periodom, pa ga mnogi smatraju ličnim umetničkim izrazom. Upravo zato se posmatra kao alternativa masovnoj proizvodnji: nije stvoren da zadovolji većinu, već da pruži autentično iskustvo onima koji traže individualnost i ne želi da miriše kao drugi.
Cene variraju
Česta zabluda je da su svi niche parfemi automatski skuplji od dizajnerskih. Istina je da se u oba sveta mogu pronaći i luksuzni i pristupačniji primeri. Postoje niche kuće koje namerno kreiraju mirise u limitiranim serijama sa redkim sastojcima, pa njihove cene dosežu i više stotina evra.
S druge strane, ima i brendova koji nude parfeme u manjem pakovanju ili jednostavnijoj prezentaciji, kako bi ih približili širem krugu kupaca, pa cena može biti slična ili čak niža od pojedinih dizajnerskih edicija.
Da li su niche parfemi zaista kvalitetniji od dizajnerskih?
Ovo ne mora uvek biti slučaj, glavna razlika je pre svega u konceptima.
Niche kuće zaista često koriste ređe i skuplje sirovine, daju veću slobodu parfimerima i ne prave kompromis da bi zadovoljile masovno tržište. Zato se u ovoj kategoriji može pronaći mnogo jedinstvenih i složenih mirisa koji odišu originalnošću. Međutim, to ne znači da svaki niche parfem automatski ima bolji kvalitet od dizajnerskog.
Velike dizajnerske kuće kao što su Chanel, Guerlain ili Dior imaju tradiciju dugu više od jednog veka i sopstvene laboratorije u kojima razvijaju nove sastojke. Njihovi parfemi su tehnički besprekorni, a pojedini su postali istinska remek-dela.
Razlika je pre svega u pristupu: dizajnerski brendovi žele da parfem bude univerzalno privlačan, dok niche kuće rizikuju i stvaraju mirise koji su često „polarizujući“.
Note inspirisane životinjskim mirisima, kožom, betonom posle kiše, cigaretama, kokicama s puterom, pa čak i mirisom frotirskog peškira ili slanine nekima su očaravajuće originalni i smeli, a drugima samo odbojni.
Zaključak je da kvalitet nije isključivo vezan za etiketu „niche“ ili „designer“ – oba sveta imaju i prosečne i izuzetne primere, a razlika je najviše u filozofiji i ciljnoj publici.
Način promocije se razlikuje
Poznati dizajnerski brendovi angažuju svetske zvezde u svojim ozbiljno kvalitetnim reklamnim kampanjama. Ogromni iznosi ulažu se u bilborde na najprometnijim lokacijama sveta, kao što je njujorški Times Square, kao i u televizijske reklame koje se emituju tokom najgledanijih sportskih i muzičkih događaja: od finala Evrovizije do Vimbldona i US Opena.
Cilj? Da što veći broj ljudi čuje za njihov miris i da on postane deo popularne kulture.
S druge strane, niche brendovi funkcionišu na drugačiji način. Njihova filozofija nije da budu svuda prisutni, već da targetiraju i privuku određenu publiku koja traži nešto drugačije. Umesto masovnih kampanja sa poznatim licima, oni se oslanjaju na preporuke, priče od „usta do usta“ i pažljivo osmišljene objave na društvenim mrežama koje ciljaju usku grupu istinskih ljubitelja parfema.
Na taj način ostaju ekskluzivni, a sama potraga za parfemom je deo celokupnog iskustva kupca.
Kao što vidite, razlika između niche i dizajnerskih parfema ne ogleda se samo u mirisnim notama i ceni, već i u filozofiji brenda i načinu promocije. Dok dizajnerski brendovi teže univerzalnoj privlačnosti i globalnoj prepoznatljivosti, niche kuće nastoje da ponude autentično i lično iskustvo, namenjeno nekolicini. Na kraju, izbor između ova dva sveta zavisi od toga da li igrate na sigurno i tražite proveren klasični miris ili autentičnost.